Webshop s odjećom: EPR za tekstil i zabrana uništavanja

Ako preko webshopa prodajete odjeću, obuću ili kućni tekstil, na vas se odnose dva EU propisa i jedan stariji hrvatski pravilnik. Od 19. srpnja 2026. velika poduzeća ne smiju uništavati neprodanu odjeću i obuću, a u „neprodano” ulaze i povrati kupaca. Do 17. travnja 2028. sve države članice moraju uvesti proširenu odgovornost proizvođača (EPR) za tekstil: naknadu koju plaća onaj tko proizvod prvi stavi na raspolaganje na tržištu određene države članice, obračunatu po masi.

Zabrana uništavanja većinu malih hrvatskih webshopova ne pogađa, jer su mikro i mala poduzeća izuzeta. EPR je druga priča. Definicija proizvođača obuhvaća vlastiti brend, nabavu izravno iz inozemstva i prodaju na daljinu u drugu državu članicu. Mala poduzeća nisu izuzeta, a mikro poduzeća obveze imaju godinu dana kasnije, od 17. travnja 2029. Pročitali smo izvorne odredbe i za svaku napisali koga se tiče.

Ukratko:

• Zabrana uništavanja (Uredba (EU) 2024/1781 o ekološkom dizajnu održivih proizvoda, poznata kao ESPR, čl. 25.) vrijedi od 19.7.2026. za velika poduzeća i od 19.7.2030. za srednja. Mikro i mala poduzeća su izuzeta.
• Proizvod koji je kupac vratio u roku za raskid ugovora pravno je „neprodani proizvod” (čl. 2. t. 37.).
• EPR za tekstil (Direktiva (EU) 2025/1892): Hrvatska Direktivu mora prenijeti do 17.6.2027., a sustav mora raditi do 17.4.2028. Za mikro poduzeća obveze počinju 17.4.2029.
• Naknada se temelji na masi proizvoda (čl. 22.c st. 5.). Iznosi za Hrvatsku još nisu objavljeni.
• Prodaja kupcima u drugoj državi članici znači upis u registar te države i ovlaštenog zastupnika u njoj (čl. 22.a st. 3., čl. 22.b).
• Već danas vrijedi Pravilnik iz NN 99/2015: proizvođač tekstila i obuće mora na svojim mrežnim stranicama informirati o odvojenom sakupljanju (čl. 8.).

Rokovi i proizvodi: što pokriva koji propis

Dva propisa pokrivaju gotovo isti asortiman, ali s različitim rokovima i različitim krugom obveznika. Proizvodi su određeni oznakama kombinirane nomenklature (KN), tarifne i statističke nomenklature EU-a.

Direktiva je stupila na snagu 16. listopada 2025., a rok za prijenos u nacionalno pravo je 17. lipnja 2027. (čl. 2.). Sustavi proširene odgovornosti moraju biti uspostavljeni do 17. travnja 2028. (čl. 22.a st. 14.). Popis obuhvaćenih proizvoda je u Prilogu IV.c Direktive, a za zabranu uništavanja u Prilogu VII. Uredbe. Iz tarifnog broja 6301 izuzeti su električni pokrivači (KN 6301 10 00).

Na mikro poduzeća, ona s manje od deset zaposlenih te godišnjim prometom i godišnjom bilancom do 2 milijuna eura, odredbe o EPR-u za tekstil (čl. 22.a do 22.d) primjenjuju se od 17. travnja 2029. To propisuje novi stavak čl. 41. Direktive o otpadu, dodan Direktivom 2025/1892. Za tu odgodu moraju biti ispunjena oba praga, i promet i bilanca, dok za zabranu uništavanja vrijedi definicija iz Preporuke 2003/361/EZ, opisana niže.

Jeste li vi „proizvođač” za EPR na tekstil?

Direktiva ne pita tko je proizvod sašio, nego tko ga je prvi stavio na raspolaganje na tržištu određene države. Definicija iz čl. 3. t. 4.b vrijedi „neovisno o korištenoj tehnici prodaje, među ostalim putem ugovora na daljinu” i obuhvaća četiri slučaja:

• Vlastiti brend (podtočka a). Sjedište vam je u Hrvatskoj i prodajete odjeću pod svojim imenom ili žigom, bez obzira šijete li sami ili je za vas izrađuje netko drugi. Tipičan hrvatski modni brend s webshopom.
• Tuđi proizvod pod vašim imenom (podtočka b). Preprodajete proizvode drugih proizvođača pod svojim imenom, a na njima se ne vidi ime izvornog proizvođača.
• Prva isporuka u Hrvatskoj (podtočka c). Prvi na profesionalnoj osnovi isporučujete robu u Hrvatskoj iz druge države članice ili iz treće zemlje. To je webshop koji naručuje izravno od dobavljača iz Italije, Turske ili Kine.
• Prodaja na daljinu preko granice (podtočka d). Prodajete izravno krajnjim korisnicima u državi članici u kojoj nemate sjedište. Za kupce u Sloveniji vaš je hrvatski webshop „proizvođač” u Sloveniji.

Prema doslovnom tekstu definicije, webshop koji robu kupuje od hrvatskog veletrgovca, prodaje je pod izvornom markom i šalje samo kupcima u Hrvatskoj ne ulazi ni u jedan od četiri slučaja, jer je veletrgovac robu već stavio na raspolaganje na hrvatskom tržištu. Izrijekom su izuzeti i rabljeni tekstil ocijenjen prikladnim za ponovnu uporabu, proizvodi izrađeni od rabljenog ili otpadnog tekstila te samozaposleni krojači koji šiju po mjeri. Hrvatski zakon kojim se Direktiva prenosi može definiciju razraditi, pa konačni tekst treba pročitati kad bude objavljen.

Prodajete kupcima u drugim državama EU-a?

Za svaku državu članicu u koju prodajete obveza je zasebna. Proizvođač se upisuje u registar svake države u kojoj prvi put stavlja proizvode na raspolaganje (čl. 22.b st. 2.) i bez upisa ih ondje ne smije prodavati (st. 3.). Nadležno tijelo izdaje registarski broj u roku od najviše 12 tjedana od predaje potpunih podataka (st. 6. t. b), pa upis treba planirati unaprijed.

Prodavatelj na daljinu sa sjedištem u drugoj državi članici mora u svakoj državi u koju prodaje pisanim ovlaštenjem imenovati ovlaštenog zastupnika sa sjedištem u toj državi (čl. 22.a st. 3.). Tu ulogu može preuzeti organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača (st. 4.).

Neke države članice sustav za tekstil imaju i prije roka: Direktiva izrijekom računa s državama u kojima je takav sustav postojao već 16. listopada 2025. (čl. 22.a st. 10.). Prije prve isporuke u neku državu provjerite vodi li ona već registar proizvođača tekstila.

Provjera dolazi i preko posrednika. Internetske platforme moraju, prije nego što prodavatelju dopuste prodaju, zatražiti njegov registarski broj u državi kupca i izjavu da nudi samo proizvode za koje su obveze ispunjene (čl. 22.a st. 13.). Pružatelji usluga provođenja narudžbi, odnosno skladištenja, pakiranja i slanja, moraju uložiti najveće napore da te podatke provjere i obustaviti uslugu ako ih proizvođač na zahtjev ne ispravi (st. 15. i 16.). Ako već prodajete u druge države članice, poreznu stranu iste priče opisali smo u tekstu o OSS PDV-u za prodaju u EU.

Koliko će EPR za tekstil koštati?

Iznos za Hrvatsku zasad ne postoji. Direktiva propisuje kako se naknada računa, ne koliko iznosi (čl. 22.c st. 5.):

• temelji se na masi i, kad je primjereno, na količini proizvoda,
• modulira se prema zahtjevima za ekološki dizajn iz Uredbe (EU) 2024/1781, pa bi trajniji proizvodi trebali plaćati manje,
• ne smije nerazmjerno opteretiti mala i srednja poduzeća koja proizvode male količine,
• države mogu tražiti da se naknada dodatno prilagodi praksama ultrabrze i brze mode (st. 6.).

Naknada pokriva sakupljanje, prijevoz, razvrstavanje, pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje, informativne kampanje te izvješćivanje (čl. 22.a st. 8.). Proizvođači obveze moraju povjeriti organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača (čl. 22.c st. 1.). Mikro poduzeća toj organizaciji godišnje dostavljaju samo količinu proizvoda koje su prvi put stavila na raspolaganje, među ostalim izraženu u masi (čl. 22.c st. 20.). Kako će Hrvatska taj sustav organizirati, zasad nije poznato: na dan provjere nismo našli objavljen nacrt zakona.

Jedna je posljedica sigurna: trebat će vam masa svakog proizvoda. Ista logika već vrijedi za ambalažu, što smo opisali u tekstu o EU uredbi o ambalaži (PPWR).

Zabrana uništavanja: zašto se odnosi i na povrate

Uredba o ekološkom dizajnu održivih proizvoda (ESPR) „neprodanim proizvodom široke potrošnje” smatra i proizvod koji je kupac vratio u roku za jednostrani raskid ugovora, ili u duljem roku za povrat koji je trgovac sam ponudio (čl. 2. t. 37.). Za webshop s odjećom to znači da vraćena haljina koja se ne može ponovno prodati potpada pod isto pravilo kao višak zaliha. „Uništenje” je namjerno oštećivanje ili odbacivanje proizvoda kao otpada, osim kad se proizvod predaje isključivo radi pripreme za ponovnu uporabu, obnove ili ponovne proizvodnje (čl. 2. t. 34.). Uništenje je, dakle, i predaja na recikliranje.

Veličina poduzeća određuje se prema Preporuci Komisije 2003/361/EZ:

• srednje: manje od 250 zaposlenih i promet do 50 milijuna eura ili bilanca do 43 milijuna eura,
• malo: manje od 50 zaposlenih i promet ili bilanca do 10 milijuna eura,
• mikro: manje od 10 zaposlenih i promet ili bilanca do 2 milijuna eura.

U izračun ulaze i partnerska i povezana poduzeća. Webshop u sastavu veće grupe nije „mali” samo zato što ima malo zaposlenih.

Tri pravila vrijede i za izuzete:

• svi gospodarski subjekti poduzimaju mjere za koje se razumno može očekivati da spriječe potrebu za uništavanjem (čl. 23.),
• izuzeti ne smiju uništiti robu koja im je isporučena kako bi se zaobišla zabrana (čl. 25. st. 2.),
• Komisija može zabranu proširiti na mikro i mala poduzeća ako postoje dokazi da se preko njih zabrana zaobilazi (čl. 25. st. 5.).

Deset iznimaka iz Delegirane uredbe (EU) 2026/296

Uništenje je dopušteno samo u slučajevima iz čl. 2. Delegirane uredbe (EU) 2026/296, koja se primjenjuje od 19. srpnja 2026.: opasan proizvod, nesukladnost s propisima, povreda prava intelektualnog vlasništva, istekla licencija, nemogućnost uklanjanja zaštićenih oznaka radi ponovne uporabe, oštećenje koje nije isplativo popraviti, konstrukcijski ili proizvodni nedostatak, neprihvaćena donacija te slučajevi u kojima subjekt socijalne ekonomije ili obrađivač otpada za primljeni proizvod ne nađe primatelja.

Za webshop su najvažnije dvije. Oštećen ili kontaminiran povrat smije se uništiti ako popravak nije tehnički izvediv ili troškovno učinkovit (t. f). Popravak je troškovno učinkovit ako ne košta više od uništenja i zamjene tog proizvoda zajedno, uključujući materijal, proizvodnju, ambalažu, prijevoz i skladištenje (čl. 1. t. 2.). Donacija se smatra neprihvaćenom tek ako je proizvod ponuđen najmanje trima subjektima socijalne ekonomije ili na lako dostupnoj stranici trgovca, najmanje osam tjedana (t. h).

Za svaku iskorištenu iznimku dokumentacija se čuva pet godina i predaje nadležnom tijelu u roku od 30 dana od zahtjeva (čl. 3.). Velika poduzeća moraju i jednom godišnje na svojoj mrežnoj stranici objaviti broj i masu odbačenih neprodanih proizvoda te razloge odbacivanja. Prva objava obuhvaća prvu punu financijsku godinu u kojoj je Uredba na snazi; Uredba je stupila na snagu 18. srpnja 2024., pa je za kalendarsku poslovnu godinu to 2025. Srednja poduzeća tu obvezu imaju od 19. srpnja 2030. (čl. 24. st. 1. Uredbe).

Hrvatsko pravilo iz 2015. koje se rijetko spominje

Pravilnik o gospodarenju otpadnim tekstilom i otpadnom obućom (NN 99/2015) na snazi je od 1. studenoga 2015. Zakon o gospodarenju otpadom (NN 84/2021) ostavio ga je na snazi do donošenja novog pravilnika (čl. 186. st. 2.). Na dan provjere novi pravilnik nismo našli.

Definicija proizvođača u tom pravilniku (čl. 3. t. 7.) uključuje osobu koja na profesionalnoj osnovi „prodaje” proizvode od tekstila ili obuću. Po doslovnom tekstu, to je i webshop. Iz toga slijede dvije obveze:

• informirati javnost o važnosti odvojenog sakupljanja i oporabe otpadnog tekstila i obuće „na svojim mrežnim stranicama i prodajnim mjestima” te potrošača o mogućnosti predaje (čl. 8.),
• omogućiti preuzimanje otpadnog tekstila i obuće one vrste koju stavljate na tržište (čl. 5. st. 1.).

Spremnici u trgovini obvezni su samo za prodavatelje s više od 400 m² prodajne površine za tekstil i obuću (čl. 5. st. 4.), pa se na čisti webshop ne odnose. Pravilnik ne propisuje kako preuzimanje organizira trgovac bez prodavaonice. Kako tu obvezu ispuniti preko webshopa, na primjer povratom poštom ili ugovorom s ovlaštenim sakupljačem, najsigurnije je provjeriti kod ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša.

Kratka stranica s uputom gdje se otpadni tekstil predaje, s poveznicom u podnožju, jednostavan je način da ispunite čl. 8. Ako tu stranicu ili preuzimanje reklamirate kao „eko”, vrijede pravila o zelenim tvrdnjama na webshopu.

Što pripremiti u webshopu već sada

Ako su vam podaci razbacani po ERP-u, carinskim dokumentima i e-pošti, ovo je popis onoga što treba skupiti na jedno mjesto. Pet polja u katalogu i jedan korak u obradi povrata pokrivaju većinu posla:

Ako danas povrat u sustavu završava statusom „vraćeno” bez ishoda, a masa i KN oznaka postoje samo u ERP-u, nedostaju dva polja i jedan korak. To je manji posao nego što zvuči, ali ga je lakše napraviti prije nego što prvo izvješće postane obveza.

Sažetak: što i do kada

Ako ste mikro ili malo poduzeće, zabrana uništavanja vas ne obvezuje. EPR za tekstil hoće ako ste proizvođač po jednom od četiri slučaja: malo poduzeće kad hrvatski sustav proradi, najkasnije 17. travnja 2028., a mikro poduzeće u Hrvatskoj od 17. travnja 2029. Do tada: provjerite u koji od četiri slučaja spadate, popišite države u koje prodajete, dodajte masu i KN oznaku u katalog i stavite informativnu stranicu o predaji otpadnog tekstila. Hrvatski zakon pratite na e-Savjetovanjima, s rokom prijenosa 17. lipnja 2027.

Ako vam treba katalog s KN oznakom i masom po proizvodu, izvoz prodaje po državi isporuke ili evidencija ishoda povrata, javite nam se.

Ovaj članak nije pravni savjet. Za tumačenje svojeg slučaja obratite se ministarstvu nadležnom za zaštitu okoliša ili pravniku.