Preskoči na sadržaj

Kolačići za mjerenje i oglase?

Tako vidimo što pomaže i koji oglasi rade, a naše oglase vidite i drugdje. Posjete bez kolačića brojimo svakako, bez identifikatora. Podatke ne prodajemo. Više u Politici privatnosti.

Uz „Prihvati sve” Google Analytics, Google Ads i Microsoft Clarity postavljaju svoje kolačiće. Uz „Samo nužni” ostaje jedino ono što drži stranicu u radu i pamti ovaj odabir. Odabir mijenjate kad god želite, pod „Postavke kolačića” u podnožju.

Webshop s odjećom: zabrana uništavanja, kazne i EPR

Propisi za webshopažurirano 17 min čitanja

Kratki odgovor: Webshop s odjećom kao veliko poduzeće od 19. 7. 2026. ne smije uništavati neprodanu odjeću i obuću, uključujući povrate, a od 15. 10. 2026. pravnoj osobi za to prijeti kazna od 20.000 do 50.000 eura (NN 114/2026). Mikro i mala su izuzeta. EPR za tekstil odnosi se na svakog proizvođača, a države ga moraju uvesti do 17. 4. 2028.

Filip Lukovnjak, osnivač FIN STUDIO-a

Zadnji put provjereno , uz izvore na kraju članka

Sadržaj članka · 12 odjeljakaUkratko · Rokovi i proizvodi: što pokriva koji propis · Jeste li vi „proizvođač” za EPR na tekstil? …

Ako preko webshopa prodajete odjeću, obuću ili kućni tekstil, na vas se odnose dva EU propisa, novi hrvatski zakon i jedan stariji hrvatski pravilnik. Od 19. srpnja 2026. velika poduzeća ne smiju uništavati neprodanu odjeću i obuću, a u „neprodano” ulaze i povrati kupaca. Od 15. listopada 2026. za kršenje te zabrane u Hrvatskoj postoji i kazna: 20.000 do 50.000 eura za pravnu osobu, prema Zakonu o provedbi Uredbe (EU) 2024/1781 (NN 114/2026). Do 17. travnja 2028. sve države članice moraju uvesti proširenu odgovornost proizvođača (EPR) za tekstil: naknadu koju plaća onaj tko proizvod prvi stavi na raspolaganje na tržištu određene države članice, obračunatu po masi.

Zabrana uništavanja većinu malih hrvatskih webshopova ne pogađa, jer su mikro i mala poduzeća izuzeta. EPR je druga priča. Definicija proizvođača obuhvaća vlastiti brend, nabavu izravno iz inozemstva i prodaju na daljinu u drugu državu članicu. Mala poduzeća nisu izuzeta, a mikro poduzeća obveze imaju godinu dana kasnije, od 17. travnja 2029. Pročitali smo izvorne odredbe i za svaku napisali koga se tiče.

Ukratko

  • Zabrana uništavanja (Uredba (EU) 2024/1781 o ekološkom dizajnu održivih proizvoda, poznata kao ESPR, čl. 25.) vrijedi od 19. 7. 2026. za velika poduzeća i od 19. 7. 2030. za srednja. Mikro i mala poduzeća su izuzeta.
  • Od 15. 10. 2026. uništavanje protivno zabrani kažnjava se s 20.000 do 50.000 eura za pravnu osobu i 2.000 do 6.000 eura za odgovornu osobu u njoj (NN 114/2026, čl. 30.). Nadzire tržišna inspekcija Državnog inspektorata.
  • Proizvod koji je kupac vratio u roku za raskid ugovora pravno je „neprodani proizvod” (čl. 2. t. 37.).
  • EPR za tekstil (Direktiva (EU) 2025/1892): Hrvatska Direktivu mora prenijeti do 17. 6. 2027., a sustav mora raditi do 17. 4. 2028. Za mikro poduzeća obveze počinju 17. 4. 2029.
  • Naknada se temelji na masi proizvoda (čl. 22.c st. 5.). Iznosi za Hrvatsku još nisu objavljeni.
  • Prodaja kupcima u drugoj državi članici znači upis u registar te države i ovlaštenog zastupnika u njoj (čl. 22.a st. 3., čl. 22.b).
  • Već danas vrijedi Pravilnik iz NN 99/2015: proizvođač tekstila i obuće mora na svojim mrežnim stranicama informirati o odvojenom sakupljanju (čl. 8.).
Vremenska crta rokova za webshop s odjećom: zabrana uništavanja od 19. 7. 2026., kazne u Hrvatskoj od 15. 10. 2026., EPR za tekstil od 17. 4. 2028.
Rokovi zabrane uništavanja neprodane odjeće i obuće (Uredba (EU) 2024/1781) i proširene odgovornosti proizvođača za tekstil (Direktiva (EU) 2025/1892). Povrati kupaca u roku za raskid ubrajaju se u neprodane proizvode. Nije pravni savjet.

Rokovi i proizvodi: što pokriva koji propis

Dva propisa pokrivaju gotovo isti asortiman, ali s različitim rokovima i različitim krugom obveznika. Proizvodi su određeni oznakama kombinirane nomenklature (KN), tarifne i statističke nomenklature EU-a.

Usporedba: Zabrana uništavanja (ESPR) ili EPR za tekstil
StavkaZabrana uništavanja (ESPR)EPR za tekstil
Pravni aktUredba (EU) 2024/1781 i Delegirana uredba (EU) 2026/296, izravno se primjenjujuDirektiva (EU) 2025/1892, Hrvatska je prenosi zakonom
Od kada19. 7. 2026. velika poduzeća, 19. 7. 2030. srednjaPrijenos do 17. 6. 2027., sustav do 17. 4. 2028., mikro poduzeća od 17. 4. 2029.
IzuzetiMikro i mala poduzećaNitko po veličini; mikro poduzeća dobivaju godinu dana više
Kazna u HrvatskojOd 15. 10. 2026.: 20.000–50.000 eura za pravnu osobu (NN 114/2026)Još nije propisana, jer zakon kojim se Direktiva prenosi nije objavljen
Odjeća (KN 61, 62, 4203), šeširi i kape (KN 6504, 6505)DaDa
Obuća (KN 6401–6405)DaDa
Deke, posteljina, stolno rublje, ručnici, zavjese (KN 6301–6304)NeDa
ObvezaNe uništavati, uz deset iznimakaRegistracija, organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, naknada po masi

Direktiva je stupila na snagu 16. listopada 2025., a rok za prijenos u nacionalno pravo je 17. lipnja 2027. (čl. 2.). Sustavi proširene odgovornosti moraju biti uspostavljeni do 17. travnja 2028. (čl. 22.a st. 14.). Popis obuhvaćenih proizvoda je u Prilogu IV.c Direktive, a za zabranu uništavanja u Prilogu VII. Uredbe. Iz tarifnog broja 6301 izuzeti su električni pokrivači (KN 6301 10 00).

Na mikro poduzeća, ona s manje od deset zaposlenih te godišnjim prometom i godišnjom bilancom do 2 milijuna eura, odredbe o EPR-u za tekstil (čl. 22.a do 22.d) primjenjuju se od 17. travnja 2029. To propisuje novi stavak čl. 41. Direktive o otpadu, dodan Direktivom 2025/1892. Za tu odgodu moraju biti ispunjena oba praga, i promet i bilanca, dok za zabranu uništavanja vrijedi definicija iz Preporuke 2003/361/EZ, opisana niže.

Jeste li vi „proizvođač” za EPR na tekstil?

Direktiva ne pita tko je proizvod sašio, nego tko ga je prvi stavio na raspolaganje na tržištu određene države. Definicija iz čl. 3. t. 4.b vrijedi „neovisno o korištenoj tehnici prodaje, među ostalim putem ugovora na daljinu” i obuhvaća četiri slučaja:

  • Vlastiti brend (podtočka a). Sjedište vam je u Hrvatskoj i prodajete odjeću pod svojim imenom ili žigom, bez obzira šijete li sami ili je za vas izrađuje netko drugi. Tipičan hrvatski modni brend s webshopom.
  • Tuđi proizvod pod vašim imenom (podtočka b). Preprodajete proizvode drugih proizvođača pod svojim imenom, a na njima se ne vidi ime izvornog proizvođača.
  • Prva isporuka u Hrvatskoj (podtočka c). Prvi na profesionalnoj osnovi isporučujete robu u Hrvatskoj iz druge države članice ili iz treće zemlje. To je webshop koji naručuje izravno od dobavljača iz Italije, Turske ili Kine.
  • Prodaja na daljinu preko granice (podtočka d). Prodajete izravno krajnjim korisnicima u državi članici u kojoj nemate sjedište. Za kupce u Sloveniji vaš je hrvatski webshop „proizvođač” u Sloveniji.

Prema doslovnom tekstu definicije, webshop koji robu kupuje od hrvatskog veletrgovca, prodaje je pod izvornom markom i šalje samo kupcima u Hrvatskoj ne ulazi ni u jedan od četiri slučaja, jer je veletrgovac robu već stavio na raspolaganje na hrvatskom tržištu. Izrijekom su izuzeti i rabljeni tekstil ocijenjen prikladnim za ponovnu uporabu, proizvodi izrađeni od rabljenog ili otpadnog tekstila te samozaposleni krojači koji šiju po mjeri. Hrvatski zakon kojim se Direktiva prenosi može definiciju razraditi, pa konačni tekst treba pročitati kad bude objavljen.

Prodajete kupcima u drugim državama EU-a?

Za svaku državu članicu u koju prodajete obveza je zasebna. Proizvođač se upisuje u registar svake države u kojoj prvi put stavlja proizvode na raspolaganje (čl. 22.b st. 2.) i bez upisa ih ondje ne smije prodavati (st. 3.). Nadležno tijelo izdaje registarski broj u roku od najviše 12 tjedana od predaje potpunih podataka (st. 6. t. b), pa upis treba planirati unaprijed. Komisija do 17. travnja 2027. provedbenim aktima propisuje usklađeni format zahtjeva za upis (st. 10.). Svaka država i dalje vodi svoj registar, a sadržaj zahtjeva razlikuje se po državi: KN oznake koje ondje prodajete i organizacija koju ste ondje ovlastili (st. 4.).

Prodavatelj na daljinu sa sjedištem u drugoj državi članici mora u svakoj državi u koju prodaje pisanim ovlaštenjem imenovati ovlaštenog zastupnika sa sjedištem u toj državi (čl. 22.a st. 3.). Tu ulogu može preuzeti organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača (st. 4.). Ta obveza zasad ostaje u tekstu Direktive. Komisija je 10. 12. 2025. predložila da se ta odredba suspendira do 1. 1. 2035. (COM(2025) 983). Parlament je 20. 10. 2026. podržao suspenziju samo za mikro i mala poduzeća sa sjedištem u EU-u, a Vijeće je u lipnju 2026. obustavilo pregovore o tom prijedlogu i u listopadu donijelo mandat samo za ambalažu. Vijeće je obustavu obrazložilo, uz rezerve velike većine država članica, najavljenom reformom proširene odgovornosti proizvođača u Aktu o kružnom gospodarstvu, očekivanom u jesen 2026., pa se ova pravila još mogu promijeniti. Suspenzija ne bi ukinula upis u registar ni naknadu.

Direktiva izrijekom računa s državama u kojima je sustav za tekstil postojao već 16. listopada 2025. (čl. 22.a st. 10.), pa prije prve isporuke provjerite vodi li država kupca već registar proizvođača tekstila.

Provjera dolazi i preko posrednika. Internetske platforme moraju, prije nego što prodavatelju dopuste prodaju, zatražiti njegov registarski broj u državi kupca i izjavu da nudi samo proizvode za koje su obveze ispunjene (čl. 22.a st. 13.). Pružatelji usluga provođenja narudžbi, odnosno skladištenja, pakiranja i slanja, moraju uložiti najveće napore da te podatke provjere i obustaviti uslugu ako ih proizvođač na zahtjev ne ispravi (st. 15. i 16.). Ako već prodajete u druge države članice, poreznu stranu iste priče opisali smo u tekstu o OSS PDV-u za prodaju u EU.

Koliko će EPR za tekstil koštati?

Iznos za Hrvatsku zasad ne postoji. Direktiva propisuje samo način obračuna naknade (čl. 22.c st. 5.):

  • temelji se na masi i, kad je primjereno, na količini proizvoda,
  • modulira se prema zahtjevima za ekološki dizajn iz Uredbe (EU) 2024/1781, pa bi trajniji proizvodi trebali plaćati manje,
  • ne smije nerazmjerno opteretiti mala i srednja poduzeća koja proizvode male količine,
  • države mogu tražiti da se naknada dodatno prilagodi praksama ultrabrze i brze mode (st. 6.).

Naknada pokriva sakupljanje, prijevoz, razvrstavanje, pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje, informativne kampanje te izvješćivanje (čl. 22.a st. 8.). Proizvođači obveze moraju povjeriti organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača (čl. 22.c st. 1.). Mikro poduzeća toj organizaciji godišnje dostavljaju samo količinu proizvoda koje su prvi put stavila na raspolaganje, među ostalim izraženu u masi (čl. 22.c st. 20.). Kako će Hrvatska taj sustav urediti za tekstil, zasad nije propisano. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije od 1. do 16. 7. 2026. provelo je savjetovanje o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gospodarenju otpadom. Čl. 1. tog prijedloga navodi Direktivu (EU) 2025/1892, ali se riječ „tekstil” u tekstu ne pojavljuje, pa naknadu ni rokove za tekstil ne određuje. Prijedlog ipak mijenja opći okvir za posebne kategorije otpada, a otpadni tekstil i obuća to već jesu (čl. 88. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom). Proizvođač vrste proizvoda koju odredi ministrov pravilnik financiranje sakupljanja i obrade ugovara s organizacijom za proširenu odgovornost proizvođača, a dok ta organizacija ne dobije status, sakupljanje i obradu osigurava Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (čl. 37. prijedloga). Jediničnu naknadu i koeficijente ekomodulacije Fond donosi uz suglasnost ministra (čl. 41. prijedloga). Hoće li se taj model primijeniti na tekstil, prijedlog ne kaže. Zaključno s NN 128/2026 (6. 11. 2026.) taj zakon nije objavljen u Narodnim novinama.

Jedna je posljedica sigurna: trebat će vam masa svakog proizvoda. Ista logika već vrijedi za ambalažu, što smo opisali u tekstu o EU uredbi o ambalaži (PPWR).

Zabrana uništavanja: zašto se odnosi i na povrate

Uredba o ekološkom dizajnu održivih proizvoda (ESPR) „neprodanim proizvodom široke potrošnje” smatra i proizvod koji je kupac vratio u roku za jednostrani raskid ugovora, ili u duljem roku za povrat koji je trgovac sam ponudio (čl. 2. t. 37.). Za webshop s odjećom to znači da vraćena haljina koja se ne može ponovno prodati potpada pod isto pravilo kao višak zaliha. „Uništenje” je namjerno oštećivanje ili odbacivanje proizvoda kao otpada, osim kad se proizvod predaje isključivo radi pripreme za ponovnu uporabu, obnove ili ponovne proizvodnje (čl. 2. t. 34.). Uništenje je, dakle, i predaja na recikliranje.

Veličina poduzeća određuje se prema Preporuci Komisije 2003/361/EZ:

  • srednje: manje od 250 zaposlenih i promet do 50 milijuna eura ili bilanca do 43 milijuna eura,
  • malo: manje od 50 zaposlenih i promet ili bilanca do 10 milijuna eura,
  • mikro: manje od 10 zaposlenih i promet ili bilanca do 2 milijuna eura.

U izračun ulaze i partnerska i povezana poduzeća. Webshop u sastavu veće grupe nije „mali” samo zato što ima malo zaposlenih.

Tri pravila vrijede i za izuzete:

  • svi gospodarski subjekti poduzimaju mjere za koje se razumno može očekivati da spriječe potrebu za uništavanjem (čl. 23.),
  • izuzeti ne smiju uništiti robu koja im je isporučena kako bi se zaobišla zabrana (čl. 25. st. 2.),
  • Komisija može zabranu proširiti na mikro i mala poduzeća ako postoje dokazi da se preko njih zabrana zaobilazi (čl. 25. st. 5.).

Deset iznimaka iz Delegirane uredbe (EU) 2026/296

Uništenje je dopušteno samo u slučajevima iz čl. 2. Delegirane uredbe (EU) 2026/296, koja se primjenjuje od 19. srpnja 2026.: opasan proizvod, nesukladnost s propisima, povreda prava intelektualnog vlasništva, istekla licencija, nemogućnost uklanjanja zaštićenih oznaka radi ponovne uporabe, oštećenje koje nije isplativo popraviti, konstrukcijski ili proizvodni nedostatak, neprihvaćena donacija te slučajevi u kojima subjekt socijalne ekonomije ili obrađivač otpada za primljeni proizvod ne nađe primatelja.

Za webshop su najvažnije dvije. Oštećen ili kontaminiran povrat smije se uništiti ako popravak nije tehnički izvediv ili troškovno učinkovit (t. f). Popravak je troškovno učinkovit ako ne košta više od uništenja i zamjene tog proizvoda zajedno, uključujući materijal, proizvodnju, ambalažu, prijevoz i skladištenje (čl. 1. t. 2.). Donacija se smatra neprihvaćenom tek ako je proizvod ponuđen najmanje trima subjektima socijalne ekonomije ili na lako dostupnoj stranici trgovca, najmanje osam tjedana (t. h).

Za svaku iskorištenu iznimku dokumentacija se čuva pet godina i predaje nadležnom tijelu u roku od 30 dana od zahtjeva (čl. 3.). Velika poduzeća koja neprodanu robu odbacuju moraju i jednom godišnje na svojoj mrežnoj stranici objaviti broj i masu odbačenih neprodanih proizvoda te razloge odbacivanja. Prva objava obuhvaća prvu punu financijsku godinu u kojoj je Uredba na snazi; Uredba je stupila na snagu 18. srpnja 2024., pa je za kalendarsku poslovnu godinu to 2025. Srednja poduzeća tu obvezu imaju od 19. srpnja 2030. (čl. 24. st. 1. Uredbe).

Kazne i nadzor u Hrvatskoj od 15. listopada 2026.

Uredba se primjenjuje izravno, ali kazne za njezino kršenje propisuje svaka država članica (čl. 74. Uredbe). Hrvatska je to učinila Zakonom o provedbi Uredbe (EU) 2024/1781, koji je Hrvatski sabor donio 25. rujna 2026., a objavljen je 7. listopada 2026. u Narodnim novinama 114/2026. Zakon je stupio na snagu osmoga dana od objave, 15. listopada 2026. (čl. 33.). Za uništenje neprodanih proizvoda široke potrošnje protivno čl. 25. Uredbe kazne su (čl. 30. Zakona):

  • pravna osoba: 20.000 do 50.000 eura,
  • odgovorna osoba u pravnoj osobi: 2.000 do 6.000 eura,
  • obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost: 10.000 do 20.000 eura,
  • uz kaznu: moguće privremeno isključenje iz postupaka javne nabave od 1 do 12 mjeseci, a popis isključenih objavljuje ministarstvo nadležno za gospodarstvo (čl. 30. st. 4. i čl. 31.).

Prekršaj čini pravna osoba koja neprodane proizvode „sama uništi ili putem treće osobe ili preda na uništenje”. Za webshop je to ključna rečenica. Ako povrate ili višak zaliha predate tvrtki za gospodarenje otpadom na recikliranje, energetsku oporabu ili zbrinjavanje, vrijedi isti raspon kazne kao da ste ih uništili sami, osim ako se pozivate na jednu od iznimaka iz Delegirane uredbe (EU) 2026/296 i za nju imate dokumentaciju. Predaja isključivo radi pripreme za ponovnu uporabu, obnove ili ponovne proizvodnje nije uništenje (čl. 2. t. 34. Uredbe).

Za srednja poduzeća odredba o kazni stupa na snagu 19. srpnja 2030., istog dana kad se na njih počinje primjenjivati i zabrana (čl. 33. Zakona). Mikro i mala poduzeća zabrana ne obuhvaća. Iznimka je roba koja im je isporučena kako bi se zabrana zaobišla (čl. 25. st. 2. Uredbe). Čl. 30. Zakona kažnjava uništenje „protivno članku 25.”, pa se po doslovnom tekstu kazna odnosi i na tu situaciju.

Tko nadzire i što inspektor smije

Za odjeću i obuću poglavlja VI. i VII. Uredbe, u kojima su zabrana uništavanja i obveze gospodarskih subjekata, nadzire tržišna inspekcija Državnog inspektorata (čl. 13. st. 1. Zakona). Inspektor rješenjem može zabraniti uništenje neprodanih proizvoda široke potrošnje (čl. 15. st. 1.). Žalba na rješenje nije dopuštena, nego se može pokrenuti upravni spor (čl. 15. st. 7.). Na zahtjev tržišnog inspektora inspekcija zaštite okoliša obavlja nadzor kod ovlaštenika za gospodarenje otpadom i tržišnom inspektoru dostavlja podatke potrebne za nadzor (čl. 13. st. 7.). Što ste predali tvrtki za otpad, inspekcija može provjeriti i kod nje.

U nadzoru inspekcija koristi godišnje financijske izvještaje objavljene u Registru godišnjih financijskih izvještaja, uključujući izvještaj poslovodstva (čl. 13. st. 5.). Zakon ne navodi čemu točno služe, ali u njima su prihodi i bilanca, kriteriji po kojima se uz broj zaposlenih određuje veličina poduzeća. Ako se oslanjate na izuzeće za mala poduzeća, provjerite podržavaju li ga brojke iz vaših izvještaja, uz uračunata partnerska i povezana poduzeća.

Objava podataka o odbačenim proizvodima: obveza bez zasebne kazne

Među prekršajima iz čl. 20. do 30. Zakona nema zasebnog prekršaja za neobjavljivanje podataka o odbačenim neprodanim proizvodima iz čl. 24. Uredbe. To ne znači da obveza ne vrijedi: velika poduzeća je imaju izravno iz Uredbe, a tržišna inspekcija nadzire cijelo poglavlje VI. Uredbe, pa i čl. 24. (čl. 13. st. 1. Zakona).

Obrazac objave propisuje Provedbena uredba Komisije (EU) 2026/2, koja se primjenjuje od 2. ožujka 2027. (čl. 7.). Obvezni format vrijedi za proizvode odbačene od prve pune financijske godine nakon tog datuma, a objava slijedi u roku od 12 mjeseci od kraja te godine (čl. 1.). Ako vam je poslovna godina kalendarska, prva takva godina je 2028. Objave za 2025., 2026. i 2027. i dalje su obvezne, samo bez propisanog obrasca (uvodna izjava 8. Provedbene uredbe). Kategorije se razgraničavaju prema prve dvije znamenke KN oznake, a za proizvode iz Priloga II. te uredbe prema prve četiri (čl. 3.). Dokaze o predaji i primitku odbačenih proizvoda, uključujući izjave obrađivača otpada, čuvate pet godina od objave (čl. 4.). Poduzeće koje te podatke u propisanom formatu uključi u izvješće o održivosti može na mrežnoj stranici objaviti samo poveznicu na to izvješće (čl. 2. st. 2.).

Kazne koje čekaju buduće obveze trgovaca

Isti zakon već propisuje kazne i za obveze koje vrijede samo za proizvode obuhvaćene delegiranim aktom koji Komisija donosi na temelju čl. 4. Uredbe, odnosno zahtjevima za ekološki dizajn određene skupine proizvoda. Za trgovca, pa i za webshop, to su obveze iz čl. 31. Uredbe: kupcu osigurati pristup informacijama priloženima proizvodu, učiniti digitalnu putovnicu proizvoda lako dostupnom i u prodaji na daljinu, vidljivo prikazati propisanu oznaku i ne prikazivati oznake koje bi kupca mogle zbuniti. Kazna je 5.000 do 30.000 eura za pravnu osobu (čl. 24. Zakona). U prodaji na daljinu vrijedi i čl. 36. Uredbe: ime i adresa proizvođača te podaci za identifikaciju proizvoda, uključujući sliku, uz isti raspon kazne (čl. 28. Zakona).

Na dan provjere (6. 11. 2026.) EUR-Lex uz Uredbu kao akt kojim se ona dopunjuje navodi samo Delegiranu uredbu (EU) 2026/296 o iznimkama od zabrane uništavanja. Delegiranog akta sa zahtjevima za ekološki dizajn konkretne skupine proizvoda, donesenog na temelju čl. 4., još nema, pa ni za odjeću te obveze trgovca zasad ne vrijede. Hrvatski tekst čl. 36. kaže da podaci moraju biti „na proizvodu”, a engleski govori o ponudi proizvoda („product offer”). Za webshop je to stranica proizvoda. Gotovo iste podatke ponuda na internetu već danas mora sadržavati prema čl. 19. Uredbe (EU) 2023/988, što smo opisali u tekstu o GPSR-u za webshop. Ako su ime i adresa proizvođača u katalogu zasebna polja, podaci iz čl. 36. ESPR-a uglavnom vam neće biti novi posao. Razlika je kod robe proizvođača izvan EU-a: ESPR uz ime i adrese gospodarskog subjekta u EU-u traži i njegov telefonski broj (čl. 36. st. 1. t. b), a GPSR ga ne traži (čl. 19. t. b).

Hrvatsko pravilo iz 2015. koje se rijetko spominje

Pravilnik o gospodarenju otpadnim tekstilom i otpadnom obućom (NN 99/2015) na snazi je od 1. studenoga 2015. Zakon o gospodarenju otpadom (NN 84/2021) ostavio ga je na snazi do donošenja novog pravilnika (čl. 186. st. 2.). Do 6. 11. 2026. novi pravilnik nije objavljen u Narodnim novinama.

Definicija proizvođača u tom pravilniku (čl. 3. t. 7.) uključuje osobu koja na profesionalnoj osnovi „prodaje” proizvode od tekstila ili obuću. Po doslovnom tekstu, to je i webshop. Iz toga slijede dvije obveze:

  • informirati javnost o važnosti odvojenog sakupljanja i oporabe otpadnog tekstila i obuće „na svojim mrežnim stranicama i prodajnim mjestima” te potrošača o mogućnosti predaje (čl. 8.),
  • omogućiti preuzimanje otpadnog tekstila i obuće one vrste koju stavljate na tržište (čl. 5. st. 1.).

Spremnici u trgovini obvezni su samo za prodavatelje s više od 400 m² prodajne površine za tekstil i obuću (čl. 5. st. 4.), pa se na čisti webshop ne odnose. Pravilnik ne propisuje kako preuzimanje organizira trgovac bez prodavaonice. Kako tu obvezu ispuniti preko webshopa, na primjer povratom poštom ili ugovorom s ovlaštenim sakupljačem, najsigurnije je provjeriti kod ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša.

Kratka stranica s uputom gdje se otpadni tekstil predaje, s poveznicom u podnožju, jednostavan je način da ispunite čl. 8. Ako tu stranicu ili preuzimanje reklamirate kao „eko”, vrijede pravila o zelenim tvrdnjama na webshopu.

Što pripremiti u webshopu već sada

Ako su vam podaci razbacani po ERP-u, carinskim dokumentima i e-pošti, ovo je popis onoga što treba skupiti na jedno mjesto. Pet polja u katalogu i jedan korak u obradi povrata pokrivaju većinu posla:

Podaci koji će vam trebati za EPR i zabranu uništavanja

  • KN oznaka po proizvodu

    Oznaka kombinirane nomenklature određuje je li proizvod obuhvaćen, a upisuje se i u zahtjev za registraciju (čl. 22.b st. 4. t. c Direktive).

  • Masa po proizvodu

    Osnova za naknadu (čl. 22.c st. 5.).

  • Sastav materijala

    Naknada se modulira prema zahtjevima za ekološki dizajn (čl. 22.c st. 5. t. a), pa će sastav vjerojatno biti jedan od ulaznih podataka.

  • Način nabave

    Vlastiti brend, nabava izravno iz inozemstva ili kupnja od domaćeg veletrgovca odlučuju jeste li uopće proizvođač.

  • Prodaja po državi isporuke

    Obveze se vežu uz svaku državu zasebno (čl. 22.b st. 2.), pa će vam trebati masa i količina prodanog po državi isporuke.

  • Ishod svakog povrata

    Ponovno u prodaju, outlet, popravak, donacija ili otpad, uz razlog i datum. Za veliko poduzeće, a od 19. 7. 2030. i za srednje, to je početak dokaza za iznimku, ali sam zapis nije dovoljan: za oštećen povrat čl. 3. Delegirane uredbe (EU) 2026/296 traži i opis postupka procjene kvalitete ili evidenciju pregleda s vrstom i težinom oštećenja. Dokumentacija se čuva pet godina od uništenja, a na zahtjev se predaje u elektroničkom obliku u roku od 30 dana. Kad takav proizvod predajete obrađivaču otpada, dajete mu i izjavu o primijenjenom odstupanju (čl. 4. Delegirane uredbe (EU) 2026/296). Uz taj dokaz čuvajte izjavu obrađivača otpada o prihvatu i obradi: dokaz o predaji nadležno tijelo može tražiti već sada (čl. 24. st. 2. Uredbe), a za robu odbačenu od 2028. propisano je čuvanje pet godina od objave (čl. 4. Provedbene uredbe (EU) 2026/2).

Ako danas povrat u sustavu završava statusom „vraćeno” bez ishoda, a masa i KN oznaka postoje samo u ERP-u, nedostaju dva polja i jedan korak. To je manji posao nego što zvuči, ali ga je lakše napraviti prije nego što vam objava postane obveza.

Sažetak: što i do kada

Ako ste veliko poduzeće, od 15. listopada 2026. uništavanje neprodane odjeće ili obuće protivno zabrani u Hrvatskoj kažnjava se s 20.000 do 50.000 eura, pa svaki povrat koji ide na otpad treba dokumentiranu iznimku. Srednjeg poduzeća isto se tiče od 19. srpnja 2030. Ako ste mikro ili malo poduzeće, zabrana uništavanja vas ne obvezuje. EPR za tekstil hoće ako ste proizvođač po jednom od četiri slučaja: malo poduzeće kad hrvatski sustav proradi, najkasnije 17. travnja 2028., a mikro poduzeće u Hrvatskoj od 17. travnja 2029. Do tada: provjerite u koji od četiri slučaja spadate, popišite države u koje prodajete, dodajte masu i KN oznaku u katalog i stavite informativnu stranicu o predaji otpadnog tekstila. Hrvatski zakon pratite na e-Savjetovanjima, s rokom prijenosa 17. lipnja 2027.

Kako modna stranica proizvoda prikazuje boje, veličine, rasprodane veličine i tablicu veličina, pogledajte u primjeru Moda na stranici Dizajn webshopa. Kako izgleda webshop izrađen po mjeri, s katalogom koji nosi i podatke koje traže propisi, opisano je na stranici Izrada webshopa, a što paket uključuje za brend koji prodaje na više tržišta, piše uz cijene izrade webshopa. Ostale rokove i obveze za trgovce na internetu skupili smo u rubrici Propisi za webshop.

Ako vam treba katalog s KN oznakom i masom po proizvodu, izvoz prodaje po državi isporuke ili evidencija ishoda povrata, zatražite ponudu: razgovarate izravno s inženjerom koji ga gradi, a odgovor stiže unutar 24 sata radnim danom.

Ovaj članak nije pravni savjet. Za tumačenje svojeg slučaja obratite se ministarstvu nadležnom za gospodarstvo ili zaštitu okoliša, ili pravniku.

Česta pitanja

Kolika je kazna za uništavanje neprodane odjeće u Hrvatskoj?

Od 15. listopada 2026. pravna osoba koja neprodanu odjeću ili obuću protivno čl. 25. Uredbe (EU) 2024/1781 sama uništi, uništi preko treće osobe ili preda na uništenje kažnjava se s 20.000 do 50.000 eura …

Od 15. listopada 2026. pravna osoba koja neprodanu odjeću ili obuću protivno čl. 25. Uredbe (EU) 2024/1781 sama uništi, uništi preko treće osobe ili preda na uništenje kažnjava se s 20.000 do 50.000 eura, a odgovorna osoba u njoj s 2.000 do 6.000 eura. Za obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kazna je 10.000 do 20.000 eura. Uz kaznu je moguće isključenje iz postupaka javne nabave od 1 do 12 mjeseci (čl. 30. Zakona o provedbi Uredbe (EU) 2024/1781, NN 114/2026). Zabrana zasad obvezuje samo velika poduzeća. Za srednja poduzeća i zabrana i ta kazna počinju 19. srpnja 2030., a mikro i mala poduzeća su izuzeta, osim za robu koja im je isporučena kako bi se zabrana zaobišla (čl. 25. st. 2. Uredbe).

Odnosi li se zabrana uništavanja neprodane odjeće na mali webshop?

Ne, ako je vaše poduzeće mikro ili malo prema Preporuci 2003/361/EZ: manje od 50 zaposlenih i promet ili bilanca do 10 milijuna eura, uz uračunata partnerska i povezana poduzeća.

Za srednja poduzeća zabrana vrijedi od 19. srpnja 2030., a za velika od 19. srpnja 2026. Izuzeti ipak ne smiju uništiti robu koju im je netko isporučio kako bi zaobišao zabranu (čl. 25. st. 2. Uredbe (EU) 2024/1781).

Plaća li hrvatski webshop već sada naknadu za tekstil?

U Hrvatskoj ne. Na dan provjere (6. 11. 2026.) Hrvatska nema sustav proširene odgovornosti proizvođača za tekstil, a zakon kojim se on uvodi nije objavljen u Narodnim novinama (provjereno zaključno s NN 128/2026).

Direktiva (EU) 2025/1892 mora se prenijeti do 17. lipnja 2027., sustav mora raditi do 17. travnja 2028., a za mikro poduzeća obveze počinju 17. travnja 2029. Ako prodajete u državu članicu koja sustav za tekstil već ima (čl. 22.a st. 10.), ondje obveza može postojati već sada. U Hrvatskoj već vrijedi Pravilnik o gospodarenju otpadnim tekstilom i otpadnom obućom (NN 99/2015), koji proizvođaču tekstila i obuće nalaže informiranje o odvojenom sakupljanju na mrežnim stranicama (čl. 8.).

Smije li se baciti vraćena odjeća koja je oštećena?

Mikro i malo poduzeće nije obuhvaćeno zabranom, ali i za njega vrijedi opće načelo sprječavanja uništenja (čl. 23. Uredbe (EU) 2024/1781).

Poduzeće obuhvaćeno zabranom smije oštećen ili kontaminiran povrat uništiti samo ako popravak nije tehnički izvediv ili troškovno učinkovit (Delegirana uredba (EU) 2026/296, čl. 2. t. f) i o tome pet godina čuva dokumentaciju (čl. 3.).

Što moram ako prodajem odjeću kupcima u drugim državama EU-a?

U svakoj takvoj državi vi ste proizvođač za EPR na tekstil (čl. 3. t. 4.b podtočka d Direktive (EU) 2025/1892).

Direktiva izrijekom računa s državama u kojima je sustav za tekstil postojao već 16. listopada 2025. (čl. 22.a st. 10.), pa prije prve isporuke provjerite vodi li država kupca već registar proizvođača tekstila. Sve države članice sustav moraju uspostaviti do 17. travnja 2028. Tada se morate upisati u registar proizvođača te države i imenovati ovlaštenog zastupnika sa sjedištem u njoj, ili te obveze povjeriti organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača (čl. 22.a st. 3. i 4., čl. 22.b). Prijedlog da se obveza zastupnika suspendira još nije usvojen. Za mikro poduzeća obveze iz Direktive počinju 17. travnja 2029.; ako država kupca sustav već ima, provjerite vrijedi li ondje za vas i ranije.

Je li predaja povrata na recikliranje isto što i uništenje?

Da, za poduzeća obuhvaćena zabranom: danas velika, a od 19. srpnja 2030. i srednja.

Uredba (EU) 2024/1781 „uništenjem” smatra namjerno oštećivanje ili odbacivanje proizvoda kao otpada, a izuzima samo predaju isključivo radi pripreme za ponovnu uporabu, obnove ili ponovne proizvodnje (čl. 2. t. 34.). Recikliranje, energetska oporaba i zbrinjavanje zato su uništenje. Hrvatski zakon kažnjava pravnu osobu koja neprodanu robu „sama uništi ili putem treće osobe ili preda na uništenje” (čl. 30. st. 1. Zakona, NN 114/2026), pa predaja tvrtki za otpad ne skida odgovornost s webshopa. Iznimka vrijedi samo ako se primjenjuje jedno od odstupanja iz Delegirane uredbe (EU) 2026/296 i za njega imate dokumentaciju. Mikro i mala poduzeća zabrana ne obuhvaća, osim za robu koja im je isporučena kako bi se zabrana zaobišla (čl. 25. st. 2. Uredbe).

Mora li webshop objaviti koliko je odjeće odbacio?

Veliko poduzeće koje neprodanu robu odbacuje samo ili preko drugoga mora jednom godišnje na lako dostupnom mjestu svoje mrežne stranice objaviti broj i masu odbačenih neprodanih proizvoda po vrsti, razloge odbacivanja …

Veliko poduzeće koje neprodanu robu odbacuje samo ili preko drugoga mora jednom godišnje na lako dostupnom mjestu svoje mrežne stranice objaviti broj i masu odbačenih neprodanih proizvoda po vrsti, razloge odbacivanja, udio koji ide na pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje, drugu oporabu ili zbrinjavanje te mjere za sprječavanje uništenja (čl. 24. st. 1. Uredbe (EU) 2024/1781). Srednje poduzeće tu obvezu ima od 19. srpnja 2030., a mikro i malo poduzeće je nema. Obvezni obrazac iz Provedbene uredbe (EU) 2026/2 primjenjuje se od 2. ožujka 2027., a za kalendarsku poslovnu godinu prvi put na podatke za 2028.

Izvori

14 izvora

  1. Direktiva (EU) 2025/1892 o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu — čl. 3. t. 4.b, čl. 22.a–22.c, novi stavak čl. 41. (mikro poduzeća), Prilog IV.c, čl. 2. (prijenos)EUR-Lex
  2. Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2024/1781 o ekološkom dizajnu održivih proizvoda (NN 114/2026-1368) — čl. 13., 15., 24., 28., 30., 31. i 33.Narodne novine
  3. Uredba (EU) 2024/1781 o ekološkom dizajnu održivih proizvoda (ESPR) — čl. 2. t. 34. i 37., čl. 23.–25., 31., 36. i 74., Prilog VII.EUR-Lex

Svi izvori (14)

Još 11 izvora s izravnom poveznicom: EUR-Lex, Narodne novine, e-Savjetovanja i drugi.

Sadržaj zadnji put provjeren uz navedene izvore Ovo je informativni pregled, ne pravni savjet.